Zahvaljujući mjerama uzgoja i zaštite koje se iz godine u godinu uspješno sprovode, povoljnim stanišnim uslovima, ali i sve boljem ukupnom odnosu čovjeka prema prirodi, brojnost svih vrsta divljači u lovištima Crne Gore je u povećanju, a znatno povećanje brojnosti zabilježeno je i kod mrkog medvjeda. Ta vrsta se potpisivanjem Bernske konvencije, koju je potpisala i naša država, našao na spisku zaštićenih vrsta, a lov na njih je već više godina zabranjen.
Međutim, povećan broj medvjeda izazvao je i niz problema u našim lovištima, pošto medvjed u takvom stanju napušta šumu, svoje prirodno stanište, u potrazi za hranom. Sve češće ga susrijećemo na saobraćajnicama, u blizini naselja i kuća, i sve više počinje pričinjavati štetu na pčelinjacima, u voćnjacima, na usjevima, ali i napadati domaće životinje, navode iz Lovačkog saveza Crne Gore.
Oni podsjećaju da Zakon o divljači i lovstvu jasno je propisao mjere za sprječavanje šteta od divljači, posebno kada su u pitanju medvjedi, vukovi i šakali, koji najčešće pričinjavaju štete i kojih se moraju pridržavati i korisnici lovišta i vlasnici, odnosno korisnici stoke i zemljišta na kojima se prostire lovište. Još jedan karakterističan odnos čovjeka i medvjeda ogleda se u nedozvoljenom hvatanju i korišćenju mladunaca.
-U nedovoljnom poznavanju prirode i zakonskih propisa o zaštiti prirode i divljači, ljudi ponekad otuđe iz prirode i odvoje mečad od mečke – navode iz Lovačkog saveza Crne Gore opominjući da takvu praksu ne bi trebalo ponavljati, pošto je vraćanje medvjeda u prirodno staništa izuzetno ozbiljan posao.
-Činom uzimanja mečadi iz njihovog prirodnog staništa krše se Zakon o divljači i lovstvu, kao i drugi crnogorski zakoni i međunarodne konvencije kojima je uređena oblast divljači i lovstva, jer osim za potrebe nauke, nije dozvoljeno hvatati i koristiti mladunce. Međutim, slučajevi da se mladi mečići ponesu i odvoje od mečke, koja je još uvijek u brlogu, na žalost nijesu rijetki – pojasnili su iz Lovačkog saveza Crne Gore. Iz te organizacije navode da su u nekoliko zadnjih godina imali takve slučajeve u nekim lovištima na sjeveru države.
-Njihovo vraćanje u prirodu, tamo gdje pripadaju, je posebno težak, stručan i odgovoran posao, a za njega su zaduženi lovci i lovačka udruženja – korisnici lovišta, što su oni do sada sa uspjehom i radili – pojasnili su iz Lovačkog saveza Crne Gore.
Početkom decembra medvjed se povlači u unaprijed pripremljene brloge (pećine, pukotine u stijenju, veće šupljine u stablima). U brlogu su mužjaci sami, kao i bremenite ženke. Tu provode vrijeme do proljeća (april – maj), u drijemežu, sa usporenim životnim funkcijama i redukovanim metabolizmom. Tjelesna temperatura im je tada snižena, opada broj otkucaja srca, a disanje postaje rjeđe. Mlada ženka rađa u brlogu. Na svijet donese od jednog do tri mečeta koji su vrlo mali, težine oko 500 grama, skoro goli i slijepi. Progledaju nakon mjesec dana, sisaju do zime, ali već nakon dva mjeseca uzimaju, više iz znatiželje, i hranu biljnog porijekla. Tada, se znaju odaljiti od brloga i majke, i postati meta predatora, ali i nedovoljno informisanih ljudi koji ponesu mlade iz prirode i odvoje ih od majke. Poslije pronalaska slijedi njihov povratak prirodi za što moraju biti angažovani najstručniji ljudi iz oblasti lovstva.
-Kada je u pitanju gazdovanje medvjedom u narednom periodu u Crnoj Gori neophodno je donošenje akcionog plana gazdovanja gdje bi se, za svaku godinu, osim utvrđivanja načina gazdovanja definisale i kvote odstrijela. Kao i u lovno razvijenim zemljama, gdje je populacija medvjeda stabilna, potrebno je i u Crnoj Gori utvrditi intenzivni način gazdovanja, koji podrazumijeva značajnu prihranu kukuruzom, mesom i sočnom hranom i odrediti kvote odstrijela koje mogu biti i do 10 odsto od ukupnog broja medvjeda u populaciji – poručuju iz Lovačkog saveza Crne Gore.A.Ć.